Dvije rupe na plafonu

ljeto je prošlo kao nepoznata kometa kraj nepoznate planete.
na plafonu stajala su dva ventilatora
koja su propelerima, po zaduženju, 
hladila prostoriju,
a pritajeno priželjkivala inženjere da ih odnesu, 
i stave na krila aviona (i oni žele vidjeti svijeta)
čekao sam te ispod njih. nisam zaključao vrata. 
pošto mi je tišina tog vrelog ljeta bila jedini prijatelj,
znala je da, kada neko stane pred vrata,
otvori prozor i iskoči.
(vrata nisam zaključavao iz drugih razloga)
iznenada iskoči prije dva dana kada su došla dva inženjera i odnijela propelere pod kojima sam te čekao
(eto, izgleda da će ipak vidjeti svijeta)
čekam te ispod dvije rupe na plafonu. 
posmatram ih kao dvije prijevremeno rođene bebe, koje nemaju snage da zaplaču.
ja ću plakati za njih.
znam stati kraj prozora, i slušati šta mi ulica ima za reći. 
prosjak je pjevao: čekaj me, ja ću sigurno doći.
ja sam pjevao: čekam te, sigurno ćeš doći.
ljeto se približavalo kraju.
shvatio sam po rodama koje su neželjenu djecu vraćale jugu.
lijepo je ovdje:
zimi radim.
ljeti čekam.
mi smo dva ventilatora, okrećući se velikom brzinom pomjeramo zrak, igrajući se sa sobnom temperaturom, 
čekamo inženjere da nas stave na avion. gledamo okeane i ubijamo insekte.

tišina iznenada iskoči kroz prozor. 
na vratima je stajao poštar držeći dva ventilatora: inženjeri rekli da ne rade.

zakačio sam ih na farove automobila i poletio. 

ljeto je prošlo kao nepoznata kometa kraj nepoznate planete. 
zima je došla. ventilatori odmaraju.
na plafonu u kancelariji 

svjetlo je odustalo.

sedam dana čekam inženjere. 
osmi dan je tišina izašla kroz vrata.
nisam ostao sam.