Ekosistem

U trinaest uglova kuće izraslo je trinaest divljih cvjetova, a nakon nekog vremena, rijeka se počela spuštati niz krov. Ptice su nastanjile svoja pera, i počele pisati pjesmu o novoj prirodi, novom ekosistemu koji, barem se tako činilo, postoji nezavisno od starog: dobro poznatog i loše prihvaćenog. Ekosistem je pustio jednog dječaka i jednu djevojčicu da slobodno njime šetaju, i nesmetano borave, a mogu otići kada god to požele, i vratiti se kada god to požele. Sve dok je odlazak i povratak samo želja, a ne stvarna radnja, sloboda je postojala. Kuća je mirisala na svježe krštenu zemlju, obnovljenu i oproštenu od svih prijašnjih nečistoća. Osjećalo se nešto novo i prijatno, čiji će korjeni omogućiti povoljan i siguran razvoj, barem u nekoliko prvih vijekova. Biljke su imale posebnu pjesmu koju su pjevale na svaki izlazak sunca. Do refrena bi im se priključile i ptice i travke, tlo bi postalo toplo i nježno, a sunce obnovljeno, ponosno bi sijalo samo za tu kuću od trinaest uglova nepoznatog.
Sve dok želja ostaje samo želja, a ne stvarna radnja, dječak i djevojčica bi sretno plesali oko drveća.
Ekosistem je volio svoj novokomponovani poredak, u kojem sreća vladuje, priroda sladuje, a djeca su djeca, i nebo je sjajno i veliko: naše nebo je rijeka kojom plove mliječni zubi i ne stasavaju. Mliječni put i mliječni zub su ista stvar: sve što je novo je pročišćeno od zablude, jer je samo po sebi zabluda.
Tada shvatiše, dječak i djevojčica, da rijeka nikada ne može biti nebo, osim u poeziji, i da ideal koji bi trebao spajati nas sa drugim, zapravo spaja čovjeka sa samim sobom, a u to je uloženo mnogo uglja, a ugalj je u rudniku, a u ovom novom ekosistemu nismo primjetili niti jedan rudnik. Ekosistem nikada nije bio nov, krov nikada nije bilo nebo od rijeke, jedino što je istina jeste da i dalje u trinaest uglova kuće raste trinaest divljih cvjetova čije latice čupa djevojčica koja tiho govori "voli - ne voli", a dječak tiho govori suprotno "ne voli - voli".
Sve dok je želja samo želja, a ne stvarna radnja, dječak i djevojčica će otkidati latice i biti suprotno.

Ekosistem je sačinjen od bioceneze, bioceneza je biološki sistem: jedinke žive u populacijama, a različite populacije žive u zajednicama: kompleksna interakcija unutar sistema. A biologija je nauka o životu: nauka je grupa informacija, iz njih izvodimo podatke, a podatak može biti broj, osnovni matematički pojam, a matematika je formalna nauka, bavi se formalnim sistemima (logički sistemi), a oni se sastoje od formalnog jezika koji je skup riječi, riječ je najmanja jedinica jezika, jezik je sistem, sistem je skup, a skup pripada matematici.
Rep ekosistema završava se na matematici (matematičkom organizovanošću skupova dobijenih iz podataka, a podatak je broj, a može biti i riječ) a počinje na biologiji. Dječak i djevojčica moraju izračunati obim i intenzitet želje, te izjasniti dobijeni podatak koji je informacija, a koji se tiče života koji je pitanje biološkog sistema, odnosno bioceneze, od koje je sačinjen ekosistem.

"Da li smo jedinka ili različita populacija, i kako se mjeri želja?" - pitaju dječak i djevojčica.

Divlje cvijeće raste u trinaest uglova kuće. Trinaest nije sretan broj, nije ni nesretan, ali je neizbježan.

"Kako se mjeri želja?" - pitaju dječak i djevojčica.

Metrom ili kilometrom?

Centimetrom, milimetrom?

Formulom, jednačinom?

Lakšim ili težim načinom?

Kako se mjeri stvarnost ili sloboda?

- pitaju djeca

Odakle dolazi roda? 

Sa Istoka ili Zapada?

Šta nosi u ustima?

Stih ili pjesmu? 

O novom rođenju? 

O slavi proljetnoj? 

Koja je razlika između suprotnih strana?

- pitaju djeca, razigrana

I gdje je ona?

Da li u glavama ili rasuta po poljima?

Da li je stvarno želja moja

Mjerljiva količinom bombona? 

Da li je stvarno ono što želim

Stvarno samo ako zamislim? 

Da li je stvarno želja moja

Matematička jednačina

Ili relacija dva lica

Između ljudi i ptica?

"Šta znači kada kažem da je ono što znači daleko i blijedo, a ono što ne znači naznačeno?"  

- pitaju djeca

između ljudi i ptica