Prvo svitanje

Uzeh odsjaj oka
Što preliveno preko sazvježđa, večeras, 
U najtamnijem kutku neba izranja, 
I svojim sjajem doziva tebe
U ovom kasnom času bešćašća. 

Prvo svitanje 
Nad jelisejskim poljima, 
Dočekasmo obožavajući boginju Taliju, 
Diveći se poetičnom pokretu
Što proizilazi iz posljednjeg jecaja violine. 

Vrisak djevojke razoruža nebo, 
Oči se sklopiše, nebesa sručiše,
Hopliti marširaju kraj nas. 

Vrisak jenjava, 
Oči se otvoriše. 
Mi stojimo. Postojimo. 

Svitanje još traje.

Odsjaj oka,
Čiji pogled blijedi, 
U  rukama mojim nestaje.