Bog da ti dušu prosti, sine!
Zgriješio si! Debelo!
Krov prokišnjava.
Temelji tanki.
Ne možeš izgraditi misao
Na počecima svijesti!
Vrijeme! Vrijeme! Vrijeme!
Ono ti mira ne da!
Vrijeme je ono zbog čega
I nebesa gore!
Zgriješio si, sine! Debelo!
Zar se nije nekad davno reklo:
Zlo brzo dođe, a polako prođe.
Ovo neće proći.
Čast i bruka žive dovijeka.
Bojim se, sine,
Tvoja je guša
Izdala sebe samu.
Misao se preobrazila
U smrtnu kaznu
Što mladog čovjeka
Ostavi na bijelom platnu,
Samog, uplašenog,
Od sebe rastavljenog.
Nebom se kunem!
Rascjepom njegovim!
Vrijeme je tanka nit
Što tiho lije
Po laticama mladosti.
Teška li je!
Zgriješio si, sine!
Velom sam kitila suze!
Nek' ti sude riječi tuđe,
Ali ovaj dlan
Na tvom tjemenu ostaje.
