Most na osami

Imala je devedeset i dvije godine. Postelja pod njom bila je hladna. Na koži joj se ocrtavao čitav život koji je kao dugački most izgledao. Preći ga niko nije mogao, voljeti ga niko nije želio. Paperjasta kosa čeznula je za dlanom majčinim, no taj dlan davno iznevjeri srce koje usamljeno u koščatim grudima prestade kucati. 

Imala je devedeset i dvije godine kada su njene posljednje riječi bile: 

Vidim te. 

Bila je slijepa.