Priroda, društvo i lutanje: Stvaran svijet oko mene i Ja/Mi
Kao mlad čovjek,
gledao sam kišu.
Zima je došla. Mora smrzla.
Budući život? Ljudi su pili.
More muzike.
Djevojka je plesala.
Tu je magla sakrila bisere.
More je bilo izlaz, ali London u ovo doba izgleda kao idealno mjesto za samoću. Sve što sam ovdje pronašao su smrznute ptice koje padaju na grad.
U krčmi sam čuo pijanca koji je svome sagovorniku rekao: “Čuvaj se čovjeka od jedne knjige”.
Kućni prag je najveća planina - sjetih se Andrića.
Do dvadesetog vijeka prosječan čovjek kretao se u rasponu od deset kilometara oko svoje kuće. Danas, u prosjeku, radijus kretanja može se procijeniti na desetine ili stotine kilometara u svakodnevnim situacijama. Ako kretanje na trenutak osmotrimo kao metaforu za svijest, a svijest je stanje budnosti, koja je razlika između čovjeka sada i čovjeka do dvadesetog vijeka? Postoji li, uopšte?
Psiha se ogleda u ogledalu, postaje svjesna, vremenom formira oblik, materijalizuje se, te doživljava sebe kao centar želje, žudnje.
Sveti Augustin jednom reče: “Vjerujem da bih mogao razumjeti”.
Čitajući Prve principe Herberta Spensera, Martin Idn uviđa da su “... sve stvari u vezi sa svim ostalim stvarima... “
Srodstvo između ljubavi, zemljotresa, čudovišta, ljepote, ubistva, rike lavova, duhana... On poče ujedinjavati vasionu, posmatrati je kao da je na dlanu drži, ali hrabro. Nije bio uplašen, jer između svega ovoga, iza nekog zareza, stoji i njegovo ime.
Šta znači centar žudnje, želje?
U praksi, odvojiti svijest od toga, od emocije, fantazija, predstava, gotovo je nemoguće. Ovo odvajanje možemo primjetiti kada čitamo o nekim dalekim, starim, primjera radi, istočnjačkim mudracima. Suprotnost svijesti, po K.G. Jungu, bio bi duboki san bez snova.
Na koju se stranu okrenuti, koji položaj zauzeti, pod kojim uglom?
Da li postoji neka tanka nevidljiva linija koja povezuje mladog čovjeka kako posmatra kišu, London, H. Spensera, Svetog Augustina?
U zrncu pijeska vidjeti svijet
I beskraj na ruke dlanu
I nebo kroz jedan divlji cvijet
I vječnost u jednom danu.
(Znamenja nevinosti, Vilijam Blejk)
